Pozvani predavači

Prof.dr. Dragan Primorac

Prof.dr. Dragan Primorac, je pedijatar, forenzičar i subspecijalist iz medicinske genetike. Prvi je nositelj titule “Global Penn State Ambassador” u povijesti tog Sveučilišta osnovanog 1855. godine. Donedavni je predsjednik Odbora za međunarodne odnose Američke Akademije za forenzičke znanosti i predsjednik je “International Society of Applied Biological Science” jednog od najuglednijih međunarodnog znanstvenih organizacija iz područja kliničke i forenzičke genetike u čijem radu sudjeluje i petero dobitnika Nobelove nagrade. Uz to predsjednik je Upravnog vijeća Specijalne bolnice Sveta Katarina, Hrvatskog društva za humanu genetiku i Hrvatskog klastera konkurentnosti personalizirane medicine. Prof.dr. Primorac je osnivač i predsjednik Hrvatskog društva za personaliziranu medicinu

Redoviti je profesor je na Penn State University, University of New Haven, kineskom Xi’an Jiaotong University, College of Medicine and Forensics te Medicinskim fakultetima Sveučilišta u Splitu, Osijeku i Rijeci. Ukupno je objavio oko 200 znanstvenih radova, kongresnih priopćenja i poglavlja u knjigama, a do sada je citiran 7660 puta (Google Scholar). Pod njegovim vodstvom i u suradnji s američkom Mayo Clinic u Hrvatskoj pune 22 godine organizira znanstvene skupove iz područja personalizirane medicine na kojima je do sada prisustvovalo više od 6000 znanstvenika iz 76 država te 800 pozvanih predavača među kojima i sedam Nobelovaca. Osnivač je „Nobel Spirit“ TV emisija koje je pokrenuo u suradnji s HTV-om, gdje svake dvije godine s dobitnicima Nobelove nagrade u nazočnosti najizvrsnijih mladih znanstvenika iz svijeta obrađuje teme od općeg društvenog značaja, uključujući nove iskorake u biomedicinskim znanostima, važnosti personalizirane medicine u kliničkoj praksi, važnosti inovacija i novih tehnologija u gospodarstvu, itd.. Suosnivač je Medicinskog fakulteta Medical School Regiomed u Bavarskoj koje u suradnji sa Sveučilištem u Splitu izvode integrirani Studij medicine te Sveučilišnog odjela za forenzičke znanosti, Sveučilišta u Splitu. U listopadu 2020. godine zbog golemog doprinosa razvoju forenzičkih znanosti proglašen je počasnim pročelnikom Sveučilišnog odjela za forenzične znanosti Sveučilišta u Splitu. Odlukom Senata Sveučilišta „National Forensic Science University“ iz Indije, prof.dr. Draganu Primorcu je za posebne zasluge u razvoju forenzičkih znanosti, kao prvom Europljaninu dodijeljeno počasno zvanje profesor emeritus. Zbog doprinosa razvoju Sveučilišta u Mostaru, 2022., Sveučilište mu dodjeljuje naziv „počasnog doktora znanosti“.

Prof. Primorac među prvim znanstvenicima u svijetu primjenjuje analizu DNA u svrhu identifikacije skeletnih ostataka masovnih grobnica i među utemeljiteljima je forenzičke genetike u Hrvatskoj. Sa svojim timom 1993. godine objašnjava molekularni mehanizam jednog tipa bolesti krhkih kostiju u djece (Osteogenesis Imperfecta), 2000. godine autor je izvornih rezultata o podrijetlu Europljana među njima i Hrvata, koji su objavljeni u časopisu Science, te autor rada objavljenom u časopisu Nature u kojem je s genetskog aspekta napravljen veliki iskorak u razumijevanju jedne od najznačajnijih migracija anatomski modernog čovjeka koja se dogodila prije 75 000 godina sa područja Afrike. U Hrvatskoj uvodi integrirani koncept personalizirane medicine u kliničku praksu. Njegov poseban interes i veliki doprinos je u području regenerativne medicine i stanične terapije, a 2017. godine, sa suradnicima po prvi put do sada objašnjava molekularnu osnovu i terapeutski učinak mezenhimalnih stromalnih stanica izdvojenih iz masnog tkiva tijekom liječenju oštećenja zglobne hrskavice. Godine 2018. u suradnji s tvrtkom OneOme koju je osnovala čuvena američka Mayo Clinic po prvi put pokreće sustavno uvođenje farmakogenomskog testiranja kliničku praksu. 2020. godine kao predsjednik Zdravstvene komisije Hrvatskog nogometnog saveza s američkim kolegama sukladno načelima personalizirane medicine, uvodi analizu 294 gena povezanih s nastankom iznenadne srčane smrti u sportaša s ciljem prevencije. Tijekom COVID-19 pandemije predvodi ekipu znanstvenika Specijalne bolnice Sv. Katarina, Kliničkog bolničkog centra Split i slovenskog „Educel-a“ koja je među prvim u svijetu uspješno primijenila aplikaciju mezenhimnih stromalnih stanica u svrhu liječenja oboljelog od COVID-19 s akutnim respiratornim distres sindromom. Trenutno je u suradnji s međunarodnim konzorcijem pred pokretanje kliničkog NGS laboratorija, u cijelosti opremljenog za analizu cijelog ljudskog genoma, čime se Republika Hrvatska globalno u svijetu pozicionira.

Počasni je građanin u 5 gradova u Hrvatskoj i inozemstvu. Dobitnik je više od 20 međunarodnih nagrada i odličja. Među njima su “Mary E. Cowan Outstanding Service Award”, prestižna nagrada koju za izvrsnost u radu i međunarodnu prepoznatljivost dodjeljuje American Academy for Forensic Sciences, “Veneto Region Award”za promociju izvrsnosti u znanosti u EU,“Nagrada za životno djelo”Sveučilišta New Haven iz SAD-a, i mnoge druge. O njegovom radu i razultatima su pisali New York Times, USA Today, Chicago Tribune, Hartfor Courant, Connecticut Post, Hospital News, News Times, Kleine Zeitung Haaretz, Die Presse, The Wall Street International Magazine, itd.

O njegovom životu i radu nedavno je američki autor Ari Mittleman posvetio cijelo poglavlje u knjizi „”Staze pravednika: priče o herojstvu, humanosti i nadi“.

Član je međunarodnog savjetodavnog odbora izraelskog “Peres Center for Peace and Innovations”, osnivač je i počasni je predsjednik Hrvatsko-izraelskog poslovnog kluba, počasni član je “International Crime Analysis Association”, Akademije tehničkih znanosti Hrvatske, Strukovne udruga kriminalista Hrvatske i Hrvatskog društva forenzičara. Veliki dio svoga slobodnog vremena posvećuje humanitarnom radu, a osnivač je i predsjednik Hrvatske humanitarne udruge “Cro Unum”.

Prof. Primorac je 2015. godine zbog iznimnih doprinosa u razvoju hrvatske i svjetske znanosti odlikovan odličjem Reda Danice hrvatske s likom Ruđera Boškovića, 5. listopada 2015. godine biva nagrađen Državnom nagradom za znanost, a 17. lipnja 2018. godine odličjem “Red Ante Starčevića” za sveukupni dosadašnji rad te iznimno uspješno promicanje međunarodnog položaja i ugleda Republike Hrvatske na području znanosti, obrazovanja i politike.

Od prosinca 2003. godine do srpnja 2009. obnašao je dužnost ministra znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske, a prema istraživanjima američkog International Republican Institute (IRI) iz 2007. godine građani Republike Hrvatske su ga proglasili najuspješnijim ministrom u Vladi Republike Hrvatske.

Dr. Nela Sršen

TRANSPLANTACIJA JETRE KIRURGINJA
POČASNA KONZULICA
NAGRAĐENA HUMANITARKA

Dr. Nela Sršen ugledna je liječnica I istaknuta humanitarka koja je pomogla brojnim pacijentima iz svoje domovine Hrvatske, ali i iz drugih zemalja nastalih raspadom bivše Jugoslavije. Jedna od prvih takvih pacijentica bila je Snježana Turić iz ratom zahvaćene BiH kojoj je operacijom u Padovi spašen život 1996. godine.

Zahvaljujući zalaganju dr. Sršen spašeno je stotinjak pacijenata iz Hrvatske, među kojima slikar Dalibor Jelavić i kantautor Arsen Dedić. Pomogla je također dolasku na usavršavanje u Sveučilišnoj bolnici u Padovi brojnim liječnicima iz Hrvatske, uključila se u edukaciju liječnika kirurga u programima transplantacije u BiH te se uključila u programe promocije darivanja organa u Hrvatskoj i BiH.

Zbog osobitog humanitarnog zalaganja Predsjednik dr. Franjo Tuđman odlikovao ju je 1999. Redom Danice hrvatske s likom Katarine Zrinske, a u srpnju 2004. je na preporuku Predsjednika Stjepana Mesića proglašena počasnom konzulicom Republike Hrvatske u regiji Veneto, te mnoge druge nagrade i priznanja.

EDUKACIJA:

Znanstvenik istraživač na doktoratu medicinskih znanosti, grana onkologija sa ruskim znanstvenikom prof. Musa Abidov, Anni, Luogo
Druga specijalizacija iz plastične i rekonstruktivne kirurgije, 1999-2004 Sveučilište u Padovi, Italija
Znanstveni suradnik na odjelu kirurgije u New York “Transplant Division Department of Surgery” Mount Sinai Hospital directed by Dr. C. Miller 1992 New York, USA
Specijalizacija iz opće kirurgije, 1991- 95 Sveučilište u Padovi, Italija
Medicinski fakultet (diplomirala sa brojem bodova 108/110), 1984– 1990 Sveučilište u Padovi, Italija
Škola likovnih umjetnosti, 1979-1983 Split, Hrvatska
Muzička akademija sa diplomom klavira i harfe, 1979-1990 Split, Hrvatska

PROFESIONALNO ISKUSTVO:

Od 1996 liječnik u Sveučilišnoj bolnici u Padovi
Od veljače 1998 godine do danas radi kao kirurg na Klinici Sveučilišne bolnice u Padovi.
Članica je tima za transplantaciju jetre prof. dr. Davida D’Amica, jednog od najcjenjenijih kirurga Sveučilišne bolnice u Padovi. To je prvi takav Klinički centar za transplantaciju jetre i liječenje
akutne insuficijencije jetre, te za hepatobilijarnu patologiju u odraslih i pedijatrijskih bolesnika.
Zadužena za predoperativnu i postoperativnu pipremu pacijenata u jedinici intenzivnog liječenja , također i za invazivnu dijagnostiku.
Izvodi transplantaciju jetre, operacije hepatobilijarnog trakta kao prvi kirurg sa posebnim naglaskom na imunološke probleme u transplantiranih pacijenata.
Od 2001 pa do danas ima ulogu profesora ugovorom sa prvom školom specijalizacije iz opće kirurgije: predoperativni i postoperativni tretman, kolegij V° Clinical Surgery
Profesor je i mentor studentima Medicinskog fakulteta te liječnicima na stažu i specijalizaciji iz opće kirurgije.
Član je Talijanskog društva za kirurgiju (Italian Society of Surgery SIC) i društva za transplantaciju organa (Italian Society of Organ transplants SITO)
Od 2005 godine provodi evaluaciju za izvaneuropske pacijente koji su u programu transplantacije.
Autor je i koautor mnogih publikacija i znanstvenih radova u medicinskim časopisima i knjigama iz kirurgije
Od 2004 godine imenovana je počasnom konzulicom Republike Hrvatske u Padovi

NAGRADE I PRIZNANJA:

1999 Odlikovanje Redom Danice hrvatske s likom Katarine Zrinske – za osobite zasluge, za zdravstvo, socijalnu skrb i promicanje moralnih društvenih vrednota
2004 Počasni građanin grada Dubrovnika
2006 Nagrada Istarske županije
2006 – 2010 Članica izvršnog vijeća Zaklade Adris
2007 Priznanje grada Sarajeva
2007 Počasni građanin grada Sarajeva
2008 Počasni građanin grada Hvara
Član udruge “Leptirići” djeca sa posebnim potrebama
Počasni član udruge “Hrvatska bez mina”
Počasni član udruga “Lađara Neretve“
2013 Počasni građanin grada Križevaca
2014 Svečano uručeno priznanje “Veliko zlatno srce” udruga Hrvatskih branitelja te Nagrada za osobu godine
2014 Predložena za Nobelovu nagradu za mir od najistaknutijih Europskih akademika
Autorica bestsellera “Rak na duši” sa promocijom knjige diljem Hrvatske, Slovenije, Njemačke, BiH, Italije

prof. GIORGIO PALÙ, dr. med.

OBRAZOVANJE:

1973. Medicinski fakultet Sveučilišta u Padovi, Italija, s najboljim ocjenama i počastima; 1974.-1975. Talijanski i Američki odbori za medicinu; 1976.-1978. Specijalističke diplome iz onkologije i opće patologije, Medicinski fakultet, Sveučilište u Paviji, Italija.

NEDAVNA POZICIJA(A):

1990.-2019., Redoviti profesor i Pročelnik Katedre za mikrobiologiju i virologiju, Medicinski fakultet, Odjel za molekularnu medicinu, Sveučilište u Padovi, Italija i 1996.-2019., Voditelj Odsjeka za kliničku mikrobiologiju i virologiju, Medicinski fakultet, Sveučilišna bolnica Padova, Italija. 2007.-2019.; Izvanredni profesor neuroznanosti, Medicinski fakultet, Odsjek za neuroznanosti, Sveučilište Temple, Philadelphia (SAD); 2010. do danas, pomoćni profesor znanosti i tehnologije, Biološki fakultet, Odsjek za biologiju, Sveučilište Temple, Philadelphia (SAD). Ministarska imenovanja (veljača 2020.) za profesora emeritusa Sveučilišta u Padovi; Znanstveni savjetnik Regione Veneto za zdravstvena i virusna hitna stanja (veljača 2020.); Predsjednik Talijanske agencije za lijekove (AIFA), prosinac 2020.; Odbor stručnjaka za cjepiva i antivirusne lijekove, Europska agencija za lijekove (EMA), travanj 2021.; Član talijanskog CCS-a (Odbora za znanstvenu koordinaciju) prijetnji pandemije (RIPREI), lipanj 2021.; Član Talijanskog znanstveno-tehničkog odbora za pandemiju COVID-19 (do ožujka 2022.) i za virus majmunskih boginja (2022.); Član Upravnog odbora Talijanske zaklade Bio-technopole za cjepiva i napredne terapije (2022.); Član međunarodnog znanstvenog savjetodavnog odbora Instituta Spallanzani, Rim (2022.).

PRETHODNE POZICIJE:

1976.-1990. Postdoktorand i znanstveni suradnik, Institut Bordet (Université Libre, Bruxelles, 1976.), Istraživački institut Chester Beatty (Sveučilište u Londonu, 1976.-80.); Gostujući profesor na Sveučilištu Yale (1982., 1983., Odsjeci za farmakologiju, kemiju, molekularnu biokemiju i biofiziku), na Nacionalnom institutu za medicinska istraživanja u Londonu (1981., 1985. UK) i na Sveučilištu Harvard (1990., Dana Farber Cancer Institute, SAD). 1991.-1999. Direktor, Institut za mikrobiologiju, Medicinski fakultet, Sveučilište u Padovi, Italija. 1999.-2002. Direktor Odjela za histologiju, mikrobiologiju i medicinske biotehnologije Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Padovi, Italija. 2011.-2015. Direktor, Odsjek za molekularnu medicinu, Medicinski fakultet, Sveučilište u Padovi, Italija. rujna 2013., znanstveni direktor Venecijanskog instituta za onkologiju, IRCCS-IOV, Padova, Italija, (ministarsko imenovanje). 2014.-2018. Direktor Odjela za “Prevenciju i liječenje zaraznih bolesti”, Medicinski fakultet, Sveučilišna bolnica, Padova, Italija.

ODOBRENI PROJEKTI

(posljednjih 10 godina, za više od 5 milijuna eura): 2007.-2008. Talijanski NIH br. 526D/40 (zajednički projekt Italije i SAD-a o rijetkim bolestima “hiperparatireoidizam-sindrom tumora čeljusti”); 2010.-2013. FP7 Zdravlje br. 261426 “WINGS “Epidemiologija, dijagnoza i prevencija virusa zapadnog Nila u Europi”; 2010.-2015. Regija Veneto br. 2154 “Genotipska i fenotipska analiza novonastalih virusa”; 2011.-2014. FIRB RBAP114AMK_011 “Dostava lijekova protiv raka”; 2013.-2016. PRIN-MIUR br. 2012Z9FLM8 “Patogeneza HPV bolesti”; 2019.-2022. PRIN–MIUR br. 2017KM79NN_005 “Rješavanje virusne neuropatogeneze: Razotkrivanje molekularnih i staničnih putova virusne replikacije i odgovora stanica domaćina i popločavanje puta za razvoj novih antivirusnih sredstava širokog spektra usmjerenih na domaćina”.

MENTORSTVO STUDENATA I POSLIJEDOKTORANA:

Od 1987. mentor više od 100 studenata i postdoktoranada za talijanska i europska sveučilišta (Sveučilište Kent, Bristol i London, UK; Sveučilište Heidelberg i Ulm, Njemačka).

NASTAVNA AKTIVNOST:

1980.-1982., docent virologije, Sveučilište u Parmi, Medicinski fakultet, 1982.-1989. izvanredni profesor virologije i od 1990. redoviti profesor mikrobiologije i virologije, Medicinski fakultet, Sveučilište Padova, Italija; 2013. gostujući profesor molekularne medicine na Sveučilištu u Ulmu, Njemačka.

INSTITUCIONALNE ODGOVORNOSTI:

2004.-2011. Dekan, Medicinski fakultet, Sveučilište u Padovi, Italija; 2002.-2004. prorektor, Sveučilište u Padovi, Italija (vanjske poslove i međunarodno istraživanje); 2001.-2013. Koordinator, doktorski tečajevi iz virologije i mikrobne biotehnologije, biomedicine i molekularne medicine, Sveučilište u Padovi, Medicinski fakultet, Italija (zajednički projekt sa Sveučilištem Ulm, Njemačka); 2010.-2014. Direktor, Specijalizirana škola za infektivne bolesti, Medicinski fakultet Sveučilišta u Padovi, Italija.

POVJERENSTVA S TRENUTNIM SUDJELOVANJEM:

2015.-2018., Ministarstvo zdravlja, Povjerenstvo za biotehnologiju, predsjednik; 2011.-2018., Znanstveni savjetodavni odbor, Institute of Human Virology, University of Maryland, SAD; 2005.-danas, popis stručnjaka, Europski centar za prevenciju i kontrolu bolesti (ECDC), Švedska; 2008.-2015., savjetnik ministra zdravstva i ministra sveučilišta i istraživanja i 2020.-2022., ministra industrije i gospodarskog razvoja; AIFA (Talijanska agencija za lijekove), 2009.-2012., član tehničko-znanstvenog odbora; 2012.-2016., Izvršni odbor Talijanska komisija za AIDS; Od 1990. recenzent za NIH (SAD), MRC (UK), Europsku komisiju (EU), Europsko istraživačko vijeće (ERC), talijansko Ministarstvo obrazovanja, sveučilišta i istraživanja (MIUR-BIOMED), talijansko Ministarstvo zdravstva (MS), Talijanski institut za zdravlje (ISS), Talijanski centar za istraživanje (CNR), Agence Nationale de la Recherche (ANR, Francuska), Human Frontier Science Program (HFSP), Deutsche Forschungsgesellschaft (DFG); Predsjednik Znanstvenog povjerenstva za evaluaciju istraživačkih projekata koji se bave zaraznim bolestima, Zaklada Novo Nordisk (2018.-2019.).

ČLAN UREĐIVAČKOG ODBORA:

Cancer Therapy (Gene Therapy Press, SAD 1997.-2013.); Journal of Neurovirology (SAD, 2003.-danas); Gene Therapy (Nature Pub. Group, SAD/UK 2005.-2008.); Infektivni agensi i rak (Springer Nature, UK, 2006.-danas); BMC Pharmacology and Toxicology (UK, odjel urednika dizajna, otkrića i isporuke lijekova, 2014.-danas); Journal of Virology & Retrovirology (Symbiosis Group, SAD 2014.-danas); Virusi (CH, 2017.-danas); Zoonoze (2021.-danas).

ČLANSTVO U ZNANSTVENIM DRUŠTVIMA:

2014.-danas, pozvani član EASAC (European Academies Science Advisory Council); 2013.-2019., predsjednik, European Society for Virology, Njemačka; 2010.-2019., dopisni član GFV-Gesellschaft für Virologie (Njemačko društvo za virologiju); 2001.-danas, član utemeljitelj Talijanskog društva za virologiju; 2001.-2012., 2016.-2019., predsjednik; 2001.-2004. Cochair, American Society of Gene Therapy, SAD (genska terapija raka).

ISTRAŽIVAČKI INTERESI I NAGRADE:

Antimikrobna i antivirusna terapija i rezistencija; Terapija protiv raka; Molekularna, primijenjena (biotehnologija) i klinička virologija i mikrobiologija; Razvoj molekularnih i staničnih terapija; dizajn virusnih i nevirusnih vektora za prijenos gena, somatsku gensku terapiju i vakcinologiju za neoplastične, zarazne i genetske bolesti. Autor više od 600 publikacija u recenziranim časopisima i 35 poglavlja u knjigama. Nagrade: 1995. Treća europska nagrada za gensku terapiju (Europsko društvo za gensku terapiju); 1995. nagrada za istaknutog znanstvenika Sveučilišta Clemson (za potragu za novim antivirusnim lijekovima); 1997. Nagrada za gensku terapiju za prvo kliničko ispitivanje genske terapije glioblastoma s dva gena u kombinaciji (Talijansko društvo za neurokirurgiju); 2005. Međunarodna nagrada za medicinu Bruno da Longobucco (Sveučilište Calabria, Italija); Nagrada za izvrsnost u virologiji 2014. – Talijansko društvo za virologiju; 2017. Nominacija za člana Europskog društva za kliničku mikrobiologiju i infektivne bolesti (FESCMID) za “izvanredan znanstveni doprinos”; Talijanska nagrada Zlatna krila za zasluge u kulturi 2018.; 2018 QS World University Rankings (Brescia); 2019. Mladi umovi na djelu, doktorska škola iz biomedicine, nagrada za pionirski pothvat u virologiji (Desenzano, jezero Garda); Nagrada Leonardo 2019. (Gerace); 2019. Međunarodna nagrada za virologiju, Fondazione “Guido Lenghi e Flaviano Magrassi” (Accademia Nazionale dei Lincei, Roma); Član Olimpijske akademije (Accademia Olimpica) Razred znanosti i tehnologije (2019.); Padovano eccellente (rujan 2020.). Dobitnik nagrade za najbolji rad 2020. godine časopisa FEMS Pathogens and Disease “Coronaviruses: a paradigm for new emerging zoonotic disease”; Nagrada za „posebne znanstvene zasluge“ Castelfranco Veneto, studeni 2021. i od Associazione Veneti, Rim, prosinac 2021. Imenovanje za „Commendatore al merito della Repubblica Italiana“ od strane predsjednika Talijanske Republike na prijedlog talijanskog premijera (2. lipnja 2022.).Nagrada Florentiae Lilium Rubrum za humanost i znanost (prosinac 2022.). Nagrada Rocco Mazzarone za talijanske znanosti (Matera, travanj 2023.). Nagrada Talijanskog društva za virologiju Giorgiu Palùu „U čast njegovoj znanstvenoj izvrsnosti i vodstvu“, Brescia, lipanj 2023.

Glavni predavač i pozvani govornik na mnogim međunarodnim kongresima i prestižnim istraživačkim i obrazovnim institucijama: između ostalih, Harvard; Yale; UCL; ICL; ICRF; UCSD; UCLA; majoneza; Columbia; Stanford; Kraljevsko društvo, London; Nacionalna akademija znanosti, Washington; Kraljevska nizozemska akademija znanosti i umjetnosti (KNAW); Znanstveno savjetodavno vijeće europskih akademija (EASAC), Slovenska akademija znanosti; Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti. Organizator više od 30 međunarodnih kongresa u zadnjih 10 godina.
Nositelj nacionalnih i međunarodnih patenata za dijagnostičke postupke, virusne i nevirusne vektore za gensku terapiju i cjepiva, antitumorske lijekove, antivirusne lijekove.